U Osnovnoj školi Povratak prirodi postoji jedna posebna učionica u kojoj je čika Bora sa svojom maketom. Ta maketa je u stvari posebno i neobično nastavno sredstvo (odobreno od Ministarstva prosvete) jer obrađuje nastavne teme predmeta Svet oko nas, poznavanje prirode i tehničke kulture. U školi Povratak prirodi će biti značajna i za sekciju modelarstva na kojoj će zainteresovani učenici vežbati strpljivost i posvećenost!
Pričali smo sa Čika Borom
1. Opišite nam začetke svog neobičnog hobija!
Vraćajući se u svoje detinjstvo, konstatovao sam da je dosta bilo
povoda i razloga koji su me naveli da se moj hobi sada više ne kao
nit, već kao uže kojim se brod vezuje za dok, provlači kroz moj život.
Svim svojim posetiocima obraćam se kratkom pričom: “ Kad sam ja bio
mali, igrao sam se! Na tvrdoj zemlji pravio sam ulice, na betonu kredom
ih crtao, od štapića za sladoled pravio mostove i garaže, kanapom
ograničavao „trkačke staze“ na zemlji“. Tetka Vuka mi je kupila celu
seriju plastičnih automobila (kojih se i dan danas sećam).Otac mi je
doneo iz Francuske komplet dve kompozicije: putničku i teretnu sa
velikim brojem šina i skretnica. U OŠ Vojvoda Mišić napravio sam svoj
prvi saobraćajni znak od šper ploče. U Politikinom zabavniku štampane su
makete objekata koje je trebalo samo sastaviti. U Svilajncu, gde sam
proveo svoje nezaboravno detinjstvo susreo sam se sa nastavnicima koji
su u meni probudili tu želju za maketama. U dvorištu OŠ Jovan Jovanović
Zmaj su 1969-70. godine na površini od jednog ara napravili su maketu Svilajnca:
ulice od betona, a zgrade od cigli i građevinskih blokova. Moja prva
maketa bio je košarkaški teren. U to vreme počeo sam da se zanimam za
košarku. Košarkaški teren je bio stalno zauzet i ja sam rešio da
napravim svoj.( I danas se on nalazi na mojoj maketi.) Zatim jedna
kućica, pa druga, soliter, most i tako dvadeset godina,…Sve to
stavljao sam u kutije sa željom: Kad ja odem u penziju,….Međutim,…
- Kakav je osećaj biti tvorac čitavog jednog grada?
Svakom onom ko nešto stvara i ako uživa u tome, veliko je
zadovoljstvo i ushićenost kad nešto napravi. Naravno svaki kreator prvi
sam sebe ocenjuje, ali ako visoke ocene dobije od svoje publike nema
većeg zadovoljstva. To „Čiko, svaka Vam čast!“, stisak ruke, ili kad Vam
deca traže autogram, čini Vas srećnim za sve uloženo, za svaku napornu
selidbu, za dosta zatvorenih vrata, za veliko nerazumevanje na ovim
prostorima za prave stvari!
- Koji je Vaš omiljeni deo ovog grada?
Kada sam pravio plan kako će sve to da izgleda, podelio sam celine:
Stari i novi deo grada, zabavni sadržaj (u prvom planu), industrijska
zona, život i rad ljudi na selu, ranžirne stanice za putničke i teretne
kompozicije i planinski deo. Svaku celinu želeo sam što vernije da
prikažem. U celinama postoji veliki broj detalja, a sudeći baš po
detaljima maketa je uspešna ili ne! Jezero sa stazom okolo za
rekreativce, romantikom u čamcima sa veslima, labudovima, patkama,
pecarošima, pudlicama, šetačima i zamkom u kom se nalazi muzej igračaka!
- Jeste li bili inspirisani nekim stvarnim gradom?
Praveći makete stavio sam sebi u zadatak da napravim i maketu nekih
objekata koji već postoje. Tako da možete primetiti i makete objekata
koji se nalaze u Beogradu, a i u drugim gradovima. Svim posetiocima
koji to žele pokazujem ih na maketi! Krajem sedamdesetih godina
prošlog veka rešio sam da napravim maketu užeg dela centra Beograda.
Tada nije bilo ovakve tehnologije kao sad. Počeo sam od palate
„Albanija“. Fotografisao sam je, (bio sumnjiv organima reda) ,skicirao danima i kad sam baš rešio izvođači spoljnih
radova je opasaše skelama i zastorom. Tako sam se bacio na sledeći
projekat-izbor bračnog partnera! Maketa je u stvari nastavno sredstvo
(odobreno od Ministarstva prosvete) jer obrađuje nastavne teme za predškolski
i školski uzrast iz predmeta: Svet oko nas, poznavanja prirode i tehničke
kulture!
- Kada bi taj grad oživeo i funkcionisao- šta bi se dešavalo vremenom?
Deci postavljam pitanje:“ Ko živi u gradu, a ko na selu“? Odgovori su: „U gradu ljudi, a na selu starci i babe“!
Znači izgled grada, a i sve ono mnogo važnije od samog izgleda – život zavisi od samih ljudi. Nadležni svojim činjenjem
ili nečinjenjem kreiraju život svakog grada. Što se tiče makete primećujete da nema nekog vandalskog delovanja njenih
građana (nema grafita, fasade održavane, oko kontejnera uredno, automobili nisu parkirani na trotoarima i zelenim
površinama, dečija igrališta očuvana, priobalje reke i jezera uredno), a sve to govori o kulturi stanovnika i upravo
to treba deci objašnjavati i u njima razvijati pozitivan odnos prema okolini.Zato svojim pozitivnim delovanjem
smatram da su i stanovnici ovog grada i jednog sela, sposobni da u budućnosti razvojem tehnologije svoj životni standard
podignu na još viši nivo. Naravno i da se štrajkači u jednoj fabrici (prikazani na maketi) izbore za pravilno vredno-
vanje svoga rada!
- Zašto je fiktivni grad bolji od stvarnog?
Grad čine ljudi! Život u gradu kreiraju ljudi i mediji! Sad je pitanje: Kakvi su to ljudi? Kakvi su to mediji?
U fiktivnom gradu, na maketi autor može prikazati
ili uzroke ili posledice, a ono između, tu interakciju ljudi, taj „duh“ to je stvar dokumentarnog filma,kinematografije,
književnosti ili istorije! Znači fiktivni grad može biti samo lepši, a bolji?
Razgovor vodio: Marko Đorđević
Like this:
Sviđa mi se Učitavanje...